четвртак, 14. септембар 2017.

Nešto malo o proslavama

Nadam se da me nećete pozvati
ili
nadam se da ću biti u prilici da Vam odgovorim
ne zovite me.

Razlog je sasvim lične prirode
ali ako insistirate,
odgovoriću Vam da sam na Božijoj misiji,
da sam se razboleo od neke tropske bolesti,
da mi se polomio bicikl.

Neću se potruditi da zvuči uverljivo,
baš naprotiv.
Nikada ne propuštam priliku da se nasmejem
pa neću ni tada,
AKO me pozovete.

Osećam izvesnu bol u predelu prepona
i donjem delu leđa u vezi sa:
proslavama godišnjice mature,
svečanih obeležavanja državnih praznika
naročito,
a dana opštine posebno,
svečana proglašavanja svake vrste gde bih izdvojio
dodele zahvalnica, novčanih stimulansa. pohvala,
plaketa i spomenica, i tu ističem
onu vrstu nagrada koje nose imena nekog meseca,
na primer septembarska i oktobarska,
promocije knjiga palanačkih pisaca,
sa jednako palanačkim dometima.

Jaku dijareju sa eksplozivnim pražnjenjem
kod mene izazivaju svečana otvaranja a
intenzitet mučnine posebno pojačavaju
prigodni govori predsednika opštine i mesne zajednice
tu su i skromne zakuske, kako lokalne glavonje
nazivaju svoja krkanja.

Molim Vas da mi oprostite na ovom nepotpunom spisku.
Planiram da ga dopunim čim mi to razne obaveze dozvole.
Sa nestrpljenjem očekujem Vašu pozivnicu,
Živeli!