петак, 24. фебруар 2017.

Ne bih voleo

Ne bih voleo
Da sam mladi pisac
I da moram da se ponosim
Sopstvenim zapažanjima
Koja bih smatrao novim.

Ali to je potpuno u redu
Moram da priznam
Nemoguće je roditi se star.

Ipak divno je ne biti više mlad
I živeti uz sve one strasne bolesti
Koje samo mladić može da oseti

Bez čestitanja sebi
Na stilu i ritmu
Na svakom doživljenom
Treptaju svesti

Koji je samo repriza
Saznaje kasnije

Ali ne treba zato biti gorak

Negde tamo gore
(Neodređeno pokazuje rukom)
Sve se već odavno zna
I sve se već desilo

U tome deca
Mogu da pronađu način
Da budu slobodni i srećni
(Na mestu gdje izgovara "u tome"
Jako iskolači oči
I podiže ton).

четвртак, 9. фебруар 2017.

Pomireni

Dragi moji.
Ostarela deca,
sa plemićkim titulama.

Niko ih neće zaboraviti
makar jedan vek
ili nešto duže

Dok nose samo
bes svojih pesama
od kojeg niko ne strada

lete po etru
oznojenih godina
sudarajući glave

na kraju zajedno
piju mlake čajeve
i smeju se

vreme je za pisanje
memoara,

vreme je da se oprosti sebi

postace sve za sta
nikada nisu marili

pomireni sa legendom

недеља, 5. фебруар 2017.

Novi post

Blagoslovena dokolica
život razvlači
kao sveže testo.

Nema kraju satima
pospana radost se tromo
šeta između setova,
u pauzi za doručak
i preferans.

Daj da dani traju večno
kao hleb i vino,
kao neophodna fizička aktivnost
brojanje kalorija
organsko povrće
i televizijski osmesi.

Daj mi
popodnevnu pospanost do pet,
svaki ritual koji čini
da vreme klizi
kao ona kap
niz onaj list

ali onda