понедељак, 9. јун 2025.

Šta duhovi rade

 Šta duhovi rade

kada nas ne plaše

Šta rade duhovi

kad ih niko ne vidi


Da li su kao deca u igri

lete li ili sede

da li dele znanja sa obe strane


Da li im kao u filmu

nedostaje miris kafe

i doručka

neki dodir, časopisi

ukus omiljenih jela


ili su strašni, tužni,

ravnodušni

kada nas ne vide

kada ih ne vidimo


da li se poznajemo






среда, 28. мај 2025.

Zeleni čaj barutna zrna

 Kako da ne odem

a da ih ne uvredim


Gledanje kako se listovi

Zelenog čaja odmotavaju

Na cediljci I izgledaju

Kao da su malopre ubrani

je mnogo zabavnije

 

Čitanje knjiga I

Pravljenje plejlista sa muzikom

 Koje pomažu moja

1. Čitanja

2. Kurcobolje

3. Sentimentalna raspoloženja

 

Preostalo slobodno vreme može

da se utroši u šetnjama

 

Najbolje je reći: nemam vremena

To nije sasvim tačno

Ali nije ni  netačno

 

Sa skoro 50 godina

Stvano ne bih ni minut trošio

na mlade nedojebene glupake

Koji od viška svog slobodnog vremena

Jedino umeju da naprave trač

Međusobno se mrze

 I slušaju sranje muziku

 

Troše novac u pokušajima

Da svoju moronski izgled poprave

Estetskim zahvatima, šminkom

I zdravim dijetama

 

Sve im je sranje

I muzika

I priče

I sve

 

Nemam ja vremena,

to je to



понедељак, 26. мај 2025.

Kao festival

 Nisam došao da bismo

gledali moj autoportret

da bih te nešto molio

ni da te kunem ili očaram


Nisam došao da izvršimo

precizne analize

izmerili udaljenost i pritisak


Reči više ne mogu da opišu ljubav

a onu istinsku nikada nisu ni mogle


Nisam došao da ti pretim 

vičem ili održim važno predavanje


Došao sam da pronađemo izlaz




петак, 16. мај 2025.

Listovi kineskog zelenog čaja

 Ovo dobovanje po krovu I Bossa Nova

Lepo se slažu

Zeleni čaj od  listova koji se

Otvaraju I šire na cediljci

Kao da su malopre ubrani

Valjarević na ekranu, majstor

The essence of cool

 

Ponovo je u potpunosti

Poraženo sve u šta verujem I volim

Pogledam fotografiju napravljenu juče:

Lepo se to vidi oko mojih očiju

Triputa je slikano da bih mogao

Da iscedim osmeh

Jer se fotografije bez osmeha

Više ne prave

 

Ostaju šetnje I čitanja

Od svega što mi pripada

I to nije loše

Ne, ni najmanje

Ali umoran sam

Moj duh je star

 

Želim, makar samo jednom

Da mi sa neba padne

ogromna gomila para

Ne da bih vukao lajne sa golih kurvi

Ne

 

Želim da završim onu kuću koju su

Započeli moji roditelji pre 40 godina

Da I spolja I unutra

Izgleda zajebano, da

Miriše nov nameštaj I parket

Neka klizna vrata

svuda nova stolarija,

Ispred parkiran neki novi auto

Pokošen travnjak, nova lepa ograda oko placa

I ništa

 

Kad to završim, neka ponovo sve bude kao sada

Baš me briga

Ne mora niko da me vidi, ni da me čuje

Neću da paradiram oko ljudi

Nemam šta da pokazujem

Ne treba mi ničija zavist ni divljenje

 

Posle toga može da mi se dogodi bilo šta

Boli me dupe






недеља, 11. мај 2025.

Sve dok

 Mi ne hodamo, mi se vučemo

na ovom usponu do svojih

betoniranih sanduka


napravio sam predah pred kontejnerom

na tlu ispod njega, sa žućkaste fotografije

jedna devojčica

gledala je u sto prepun voća


na poleđini je pisalo

"U našu kujnu, 

za vreme doručka jun 1971"

Nikome više ne treba ovaj trenutak


Zatim sam pogledao unutra i video 

gomilu fotografija, ispalih iz albuma:

porodicu ispred raširene tamne ponjave na plotu

koja je služila kao dekor i pozadina

stara fotografska improvizacija


Prevrtao sam po tim 

žalosnim i odbačenim trenucima

Poslednji svedok

sa rukom sve dublje u smeću


Nedaleko od mene 

pažljivo me je posmatrao jedan čovek

valjda očekujući da nešto izvučem napolje

nešto za jelo

srećan što nije na mom mestu


i potpuno nesvestan moje Misije







уторак, 6. мај 2025.

Ne kaže se

 Obiđi ih

Vrata su otvorena širom

ne kaže se Dobar dan i ne kaže se Dobro veče

samo se ulazi, klimne glavom

kada ih vidiš, zagrli i poljubi

napraviće ti mesta da sedneš


Obično se posluži rakija

to dobro dođe

malo je prolij ako ima gde

ne zaboravi se, ne treba da se nazdravlja

ni kucka čašama


Na kratko se prekine razgovor

svaki put kada neko nov sedne za sto

često se i zaboravi zašto ste tu

to tako i valja

ali pazi da te ne ponese smeh

i razgovori o politici

koji uvek završe na neprilično

visokoj noti


e da

ponesi malo kafe i sok




среда, 19. март 2025.

Ako biste mi učinili tu jednu malu indiskretnost

 Zamenio bih svoje slabe dane

iz kontejnera na površinskom kopu 

Severnog revira  RBMa

za isti broj jednako slabih

 dana na okeanu

na beskrajnom pesku obale

svoje slomljene ideale 

 za iste takve, samo

u pletenoj ležaljci izložen toplom vetru

sve svoje ovdašnje pobede

menjam za poraze ali

na gore opisanom mestu