уторак, 4. март 2025.

Ponekad ali samo nakratko

 Poslednji put smo otišli u grad

i bilo je dobro

blistali smo u prašini, magli i dimu,

koji se uvlačio u odeću

i nije želeo napolje 

danima

smo veslali na tom kursu

kao očajnici i pevali kroz plač

trudeći se da se ne vidi


Bilo je dobro

izaći iz sebe na beskrajne serpentine

u široke priče koje se pružaju dalje

sa svakom izgovorenom reči

od toga se gušili u smehu, u nonsensu

odbijali svaku tvrdoću i trud


i kako su tu upale godine

i kako su tu upale nekakve istine

 strašne i mistične kao crni monolit iz onog filma

koji niko ne može da pomeri

ja ne znam.

Da li ti znaš

kako smo postali ovakvi

gde je ona naša sjajna zajebancija

to mi nedostaje

da li mogu sam da odigram preostalo vreme

možda ali me ponekad

jako zamara

i onda taj umor neće da izađe danima

kao da i sebe moram da raširim na terasi štipaljkama

 i ostavim dok me vazduh i sunce ne poprave

dok ponovo ne budem ali samo nakratko

onaj sa obrnutim zarezom na kraju usne

jer po tome si znao da nešto spremam

i da će biti dobro





недеља, 26. јануар 2025.

Glumeći osmeh

Ostaće ti brazde na čelu

 

Na sve ovo na stolu

Ćutiš ribljim usnama

 

A koštalo je para

 vremena i ljubavi

Da  bude postavljeno za nas

 

Zar ti I od samih mirisa ne ide voda?

Da

 I zato se osećaš krivim I krivom.

 

Gledaš sa skrivenom željom

Plačeš u sebi

Zbog šećera I masti  koje ne bi trebalo

Zbog trave u tanjiru zbog koje se osećaš kao krava

 

To je ono što sebi kažeš

 kada se pogledaš: kravo ili svinjo

Vidi na šta ličiš

Nimalo na ono što si videla ili video

 na mreži

 

ribo

 

Kako ne mogu da budem onakav onakva

Gde je sjaj na mojoj koži u osmehu

Kakva je ovo crna tačka

Šta je ovo po mom vratu kako se sve

Pogužvalo oko očiju

 

Zar nisam pazio pazila

Kako da mi to ne bude važno

Svima je to važno

U stvari sve ostalo manje je važno

 

Sve ostalo je nevažno ako si ružan

Ne možeš biti srećan moraš biti tužan

Tužan I ružan se rimuje

 

 ovaj kraj je

Sparušen I zbrčkan

Šta je sad to

 

A ja ću čitav vek provesti u krevetu

Pokriven novinama I bukom

Zabavljen soptvenom zajebancijom

 

Uveseljavan slikama svih vas koji kezite zube

Pred svojim telefonima

 glumeći osmeh



понедељак, 13. јануар 2025.

Lako je tebi da se šališ

 Glupiram se

benavim i smejem Jer kratko je vreme Mladi su zdravi Stari su gorki Ja neću da budem ostatak u čorbi Plezim se i skačem Na jednoj nozi Pevam i plešem Vesele kletve Mladi su zdravi Stari su ćorci Neću da idem tamo gde oni Imam sunce I žbunje sa plodom Hranim se nebom Opijam vodom Mladi su zdravi Stari su grozni Matore rage a brzi konji



понедељак, 23. децембар 2024.

Stari Buk

 Negde oko 50

savim ti je jasno

kada je hleb dovoljno tostiran

da bi mogao da razmažeš maslac

tačno znaš koliko kašičica kafe i 

način da se najbolje zakuva

tu, u komšiluku 50


bez gledanja pogađaš školjku u toaletu

sasvim temeljno opereš ruke listom sapuna

i napamet vezuješ pertle

Strani jezik govoriš bez napora

i razmišljanja o gramatici

i da vidimo šta još umeš

u blizini 50


odlično osećaš kada bi trebalo da 

prestaneš da piješ

da ne bi od sebe napravio potpunu budalu

to ne znaš u vezi sa hranom

ali ovo i nije pesma o onome što ne znaš


U najavi dolaska 50

prestaješ da govoriš suvišno

da čitaš i gledaš neke nejasne stvari

koje postoje samo da bi te naterale da se osetiš

nedoraslim i inferiornim

i onda naravno shvatiš da je


Stari Buk je najbolji pesnik koji je ikada

hodao zemljom

Stari Buk sa svojom tužnom pticom kojoj ne da napolje

ili je samo jedini pesnik kojeg razumeš

kada si na korak ili dva od 50














петак, 25. октобар 2024.

Samo što ja tu ništa ne mogu

Ne izgleda mi fer

Neke ružne zgrade

Žive duže nego dobri ljudi

Ne sviđa mi se

Neki ružni regal oljuštene boje

Stoji duže nego dobri ljudi

Nikuda se ne pomera

Kraće ću živeti bez njega nego sa njim

i  možda će početi da mi nedostaje


Ne smatram pravednim

Što neka kašika za obuvanje

Otvarač za flaše

Grickalica za nokte

Kašika i nož

Ostaju ovde još dugo nakon

Odlaska nekih dobrih ljudi


Ne slažem se sa tim


 


четвртак, 29. август 2024.

Čas u prirodi

 Iši smo kući

Kada me je dete pitalo šta znači

Onaj veliki beli spomenik

 

Stoji iznad grada i dalje kao

Zaglavljeni zrak

 na putu u nebo

 

To je cvet ili

To je pesnica rekao sam

 

Neki ljudi su jednom davno

Verovali da Sloboda

Vredi više nego život sam

 

Dali su nam je da je pričuvamo

A mi smo im podigli ovaj spomenik

 

Onda su nas neki drugi

 ubedili da smo prevareni

Da to ništa ne vredi

 

Šarali smo po njemu,

Ostavili ga da sraste sa ovom šumom

Uradili sve što smo mogli

Da ga povredimo

 

I sada više nemamo ništa 

Ostaje da ga srušimo i prodamo kamen

za piljaru

Ili kladionicu

 

To je to deco


Više nisam mogao da im kažem

valjda od hlorisane vode

smeta mi u grlu i u očima




недеља, 25. август 2024.

Bravo, kapitalizam

Velika zarđala tabla

i na njoj piše:

 EU podržava

pazi sad

REHABILITACIJU

u našem gradu

služi samo 

da napravi prijatnu senku

retkim hodačima uzbrdo.


Uspor malo, Kapitalizam

da li znaš

ako preteraš

može da se dogodi 

nešto što ne valja za biznis?


Da li si dobro sedatirao

svoje klijente

folklorom i narodnim običajima

televizijskim sportom, 

velikim sisama i golim dupetima?


Čini mi se da jesi,

bravo.